Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima - Matica hrvatska Vinkovci

Kada pišem predgovor čovjeku koga iznimno cijenim, ne mogu izbjeći spoznaju kako za današnje pojmove iliti vrijednosti nije (ili nismo) učinili ništa spektakularno.

Vjerojatno uz pojam poštovanje neki drugi vežu drukčije pojmove kroz moć, imetak, utjecaj… Drugi će reći kako su to uspjesi, titule i statusi u društvu, ali za mene najvrjednije je poštovanje prema branitelju, i to ponajviše zbog ljubavi prema Domovini – Ceriću. Stoga vjerujem kada si pisao ovu knjigu, vodila te je misao:„Želim s Vama podijeliti i sačuvati to vrijedno i dragocjeno vrijeme iz Domovinskog rata."

Ta jesen, toga listopada 1991. godine kada okupiraju Cerić,kada se izvlačite u Nuštar, obilježit će tvoje braniteljske dane kroz godine provedene u obrani Nuštra sve do povratka u Cerić 1998. godine.

Vjerojatno će i poneki „budni analitičari“ u tvom djelu tražiti
razočaranje i druge – brojne upite ispraznosti i površnosti sadašnjega vremena, ali baš suprotno, ja sam kroz tvoju priču o Ceriću i Nuštru u Domovinskom ratu ponovo proživio jednostavnost i
odlučnost da ostanemo i branimo svoj dom.

Stoga ti hvala što si nas svojom pričom sačuvao i odjenuo odorama običnih, svakodnevnih ljudi, koji smo se u tim teškim vremenima branili i borili, davali i dijelili sve što smo imali, znali i
razumjeli i stvorili nešto novo, neočekivano, jedinstveno i neponovljivo – slobodu Republiku Hrvatsku.

Uvijek se trebamo pitati: „Koliko se u svijesti svakog/svake
stradalničke obitelji iz Cerića trajno usjeklo patnje i boli, kako je i zašto zaustavljen život, kako je obnovljen – je li obnovljen te mogu li danas osjećati i pronositi vedrinu života?“

Tu ogromnu i nesebično iskazanu ljubav prema domovini Hrvatskoj nama nitko ne može oduzeti i neće oduzeti jer smo u njoj osjetili sve tuge, ubojstva, stradanja i razaranja voljenih mjesta.

Kako ovaj predgovor pišem 2021. godine, vjerojatno dijelim mišljenje autora, kako bi trebao izreći neku povijesnu poruku ili vrijednosni sud. Priču o Ceriću u Domovinskom ratu prikazao si u svjetlu postojane istine, ona je prepoznatljiva u poštovanju prema svakoj osobi, snažno će mlađim generacijama rasvijetliti i pojasniti
žrtvu, predanost i borbu za slobodu i povratak u svoje mjesto.

Istina o Domovinskom ratu i agresiji Srbije na Hrvatsku je jedna i samo i uvijek jedna. Možda to najbolje uobličuju i shvaćaju djeca pa je tako Ema Ćavar prije tri godine izrekla o Domovinskom ratu:„Tata, ti si nas branio da ne pucaju na nas!“

Na kraju, znam kako su rijetke prilike kada možeš izreći svoje misli te one budu zapisane u predgovoru nečijega djela, stoga ih se usudim reći: „Ja volim svoju Domovinu, u njoj ti svoj Cerić, a ja svoj Nuštar.“ Zamišljam život vrlo jednostavno, valjda iskonsko ljudski: „Sunčano jutro – zora – pogled u toplinu sunca u svom dvorištu, u svom domu, u svom mjestu, u svojoj Domovini – to smo mi i A. G. Matoš: Dok je srca bit će i Kroacije.“ – Zar nam treba više!?

brigadir Petar Ćavar