Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima - Matica hrvatska Vinkovci

Pjesnički diskurs Marijana Almaša Kise u novoj zbirci naslovljenoj Ova bi Vas ruka pomilovala, a prvotnoga autoironičnoga naslova Ja sam mali želi ukazati na stihovlje kojim će Almaš razotkiti svoju nutrinu koja je suprotstavljena njegov vanjštini. Upravo malenkost na koju upućuje naslov potiče recipijenta zbirke na istraživanje tematskoga svijeta novoga pjesničkog rukopisa Marijana Almaša Kise.
Uvodna pjesma Ova bi Vas ruka pomilovala donosi poetiku Almaševa pisanja koje je proizišlo iz sakaćenja njegove mlade duše kao i „krpanju iste kroz tilo skraćeno”.
Pjesme su podijeljene u tri cjeline koje su nazvane Vjeru, ljubav, istinu ne dam, Žitnicu heroja rađala si i Kapima ljubavi orošen. Prva cjelina donosi refleksivne i religiozne pjesme preko kojih Almaš istinski uviđa razlog postojanja vlastitoga bića. Lirski subjekt promišlja o egzistencijalnim pitanjima te veliča pisanu riječ i vjeru kao njegove životne suputnice. Za njega su duh, srce i duša centar ljubavi, a sve ostalo je periferija. U mnogim stihovima izvire razbijeni život koji predstavlja iskrivljenu sliku čovjeka, stoga su i riječi razbijene u nekom prividnom redu samoga pjesnika (Košmar u ogledalu zbori). Uočljiva je ekspresija kojom autor iz sebe izvlači duboki krik, odnosno vrisak ukazujući na životne probleme i egzistencijalna pitanja (vrišti crno bez spoznaje, vrisak žari dubokim tminama, vrišti rič dok ju lovim, ljubav vrišti atomima bez vremena…).
U drugoj cjelini naslovljenoj Žitnicu heroja rađala si Almaš koristi lajtmotive ravnica, Slavonija, domovina, did i druge. Vidljivo je apostrofiranje kojim se pjesnik obraća pojedincima koji su obilježili njegovo odrastanje. U ovom ciklusu dominiraju riječi koje pripadaju organskom idiomu te njima autor ukazuje na autentičnost svojih misli. Npr. oraj je prikazan kao drvo koje nosi breme prošlosti, no i dalje je uspravan i plemenito nosi grane korijena naše zemlje, kao i sam autor.
Hvalospjeve ljubavi iščitavamo u posljednjoj cjelini Kapima ljubavi orošen gdje Almaš razgolićuje svoju nutrinu i iznosi najdublje osjećaje prema suprotnom spolu.
Iščitavajući stilske značajke zbirke, autor je vjeran svojoj ekspresivnosti, antimimetičkim načelom oblikuje svoju stvarnost. Pjesnik ne dopušta da mu zakoni pisanja budu okovi, stoga ne poštiva pravopisnu normu. Koristi slobodni stih kako bi bio nesputan u iznošenju pjesničkih misli, odstupa od sintaktičkih pravila, što čitateljima otežava razumijevanje pročitanoga. Vidljivo je da poznaje zakonitosti pjesničkoga izraza, koristi mnoge pjesničke slike i stilske figure, među kojima se ističu opkoračenja (nosio sam jaknu života / cilo vrime), prebacivanja (ruka piše rič tečku / gutam), inverzije (ni kamen teški tilu propast nije), pleonazmi (crnilo tminu, tišinu šutnje), etimološke figure (pun punine, zaboravno zaboravljeno), metafore (vučem dušu dugo krpanu) i druge.
Almaš je vjeran slavonskoj ikavici, stoga često koristi ikavske riječi kako bi autentično prikazao stanje svoje duše (tilo, rič, sićanje, svitlost, svića, vrime…). Također rabi i lokalizme koji potvrđuju njegov ruralni temat (projde, bajo, snaša, graj, oraj, drum…).
Da se zbirka može promatrati kao dokumentaristički zapis, dokazuju i faktografski podatci koji se nalaze na kraju pjesme. Zanimljivi su dodatci ispod pojedinih pjesama koji su vrlo poetično ispisani i navode motiv stvaranja lirskih uradaka.
Pjesnik ključnu riječ pojedine pjesme naglašava akrostihom:
Soliti život da nogama hodiš boS
Opirati se slasnO
Lomiti hod da ne grize boL
(Soliti život da nogama hodiš boS)
Kao i u prethodnoj zbirci pjesama Vukovar – Bogdanovci – Vinkovci u drugom dijelu zbirke nalazi se dvadesetak aforizama u kojima Almaš promišlja o odnosu čovjeka prema životu, Bogu i vremenu. Marijan Almaš Kiso će svekoliko čitateljstvo zasigurno iznenaditi svojim novim rukopisom upozoravajući da se bol, crnilo i dekadentnost mogu prevladati ako nas u životu vode ljubav i Božja riječ. Vođeni Almaševom mišlju Molitva je put života! prebrodit ćemo sve ljudske nedaće i biti ustrajni u vlastitim htijenjima.
Ivana Petričević, prof.