Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima - Matica hrvatska Vinkovci

Biblioteka Književni svjetovi, knj. 8
pjesme

Pjesnički prvijenac autorice Rujane Bušić Srpak, zbirka znakovita naziva Između ljubavi i ništa, pruža nam susret s uvijek novim i uvijek pomalo nedokučivim čovjekovim osjećajem ljubavi. Možda su baš zbog toga toliko različite definicije ovoga pojma u rječnicima različitih zemalja i jezika - od njemačkog objašnjenja pojma ljubavi kao jake naklonosti, snažnog čuvstva privlačnosti, požrtvovne čuvstvene povezanosti, preko engleskoga: ljubav je privlačnost želja ili naklonost, do ruskoga: ljubav je intimno i duboko čuvstvo, ustremljeno na drugu osobu. Španjolci će, zanimljivo je, govoreći o pojmu ljubavi, u svoju definiciju ubaciti sebeljublje, odnosno isticanje potrebe da čovjek voli i cijeni samoga sebe kako bi mogao voljeti druge.
Pjesme koje nalazimo u ovoj u zbirci govore o ljubavi prema svim spomenutim objašnjenjima ovog, za čovjeka, najdubljeg i još uvijek tako nepoznatog osjećaja. I zato svako iščitavanje ljubavne poezije, a pjesme u ovoj zbirci tematikom uglavnom jesu ljubavna poezija, pokušava nam uvijek ponovno objasniti i zadržati trenutak javljanja ljubavi, patnju, samonestajanje i uranjanje u pokušaj potpune bliskosti s drugom osobom. Je li takav osjećaj ljubavi uopće moguć, je li mogućnost takve bliskosti uopće dan čovjeku ili je, nažalost, put do čovjeka pored mene jako dug.
Bilo da govori o snazi ljubavi, žrtvi koju ona traži, nesavršenoj osobnosti, bez osjećaja ljubavi, zaključit će autorica: „U meni samo glasno šuti ta razuzdana tišina. Razgoropađena pobjednica.“
Preispitivanje sebe, svoje snage i svojih ograničenja koja nam postavlja Bog i život, također su teme nekih pjesama.
Ni jedna pjesma u ovoj zbirci nema naslova, a pjesnički ritam, igranje riječima, dokaz o poznavanju riječi, tihoj glazbi riječi što teče od svog izvora, konačno je dovelo do toga da je brana srušena i riječi sada „streme ko pružene ruke”.
Autorica kreće na put kojim su prolazili mnogi, put stvaranja, put na kojem stvoreno dijeliš s drugima. To nije nimalo lak put, nije ni bezbolan, ali to je put kojim najlakše pokazujemo ljubav, različite vrste ljubavi jer „i kada bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa”. Sada ostaje vjera da će ove pjesme naći svoj put, ostaje nada da autorica promišlja i dalje o mnogim neizrečenim riječima koje će podijeliti s nama. Dakle, sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća među njima je ljubav.
Višnja Sorčik, prof.